Poznati američki filmski kritičar Roger Ebert rekao je 2005. kako se video igre ne mogu smatrati umjetničkim djelima te na sebe navukao gnjev svjetske gaming zajednice. Iako je rekao to bez ikakve namjere provokacije, ni par mjeseci kasnije Ebert se morao ispričati te je povukao svoje riječi. Lako je shvatiti na što je mislio. Dok u slikama, filmovima i glazbi mi samo interpretiramo ono što vidimo i čujemo, u video igrama utječemo na radnju te je interpretacija istih posve drugačija. Iako je to dobra tvrdnja, u daljnjem tekstu ću probati nabrojati video igre inspirirane umjetničkim djelima te objasniti zašto bi se igre i trebale smatrati umjetnošću.
Počnimo s jednim od najranijih primjera, kontroverznom "Doom" te, u manjoj mjeri, "Mortal Kombat". "Doom" svojom radnjom te vizualnim stilom podsjeća na takozvane "splatter" filmove (koji se zovu tako zbog količine prolivene krvi i izrazito grafičkim prikazima nasilja u njima) od kojih "Cannibal Holocaust", vjerojatno najpoznatiji od njih, godinama užasava cenzore, ali je usto odgovoran za nastanak "found footage" horror filmova, a "Mortal Kombat" svojim krvavim, ali istovremeno bezobrazno glupim ubojstvima nije ništa drugo nego crna komedija. Još uvijek mislite da nasilju nije mjesto u umjetnosti? Quentin Tarantino se ne bi složio sa vama...
Fan ste noir filmova, a želite igrati neku igru slične tematike? Tu su za vas "Grim Fandango" i "Max Payne". Dok obje igre imaju mitologiju za temu (prva astečku, a druga nordijsku), "Grim Fandango" ubacuje notu nadrealizma i komedije, a "Max Payne" ima izvrsno definiranog lika čiji nas unutrašnji monolozi vode kroz priču. Ovdje komotno možemo spomenuti i "L.A. Noire", radnjom smješten u 40.-e, a koji nije ništa drugo nego preslika policijsko proceduralnih televizijskih serija...
"Portal" iz 2007., te njezin nastavak iz 2011. godine, svojim mehanizmom igranja su zapravo kompleksne lekcije iz fizike, samo zabavne, čemu uvelike pridonose i zanimljivi likovi te dobro ispričana priča.
Volite horror fikciju, a usput morate promijeniti gaće? Bacite oko na "Silent Hill" serijal, često proglašavan i najstrašnijim igrama svih vremena, a koji bavi tabu temama kao što su incest, seksualnost i nasilje. Sve su teme prikazane metaforama, a treba pohvaliti i vizuale i čudovišta, inspirirana slikarskim pravcem nadrealizma. Treba spomenuti i manje poznati "Deadly Premonition", vrlo vjerojatno i najčudniju igru svih vremena, žanrovski smještenu u područje horror komedija, a jako inspiriranu serijom "Twin Peaks".
Platformska puzzle igra "Braid" koristi manipulaciju vremenom kao mehaniku igre, ali prije treba izdvojiti prekrasan vizualni stil te filozofijom protkanu priču. Kad smo već kod priča, spomenimo i "Heavy Rain", više interaktivni film nego igru, gdje igrač pritišće komande prilikom raznih sekvenci, ali nedostatak neke komande može značiti i smrt jednog od četiriju glavnih likova bez kojih priča onda nastavlja drugačijim tokom.
"Shadow of the Colossus" je zaprao najbolji primjer "igre kao umjetnosti" kojoj čak i kritičari umjetnosti pjevaju hvalospjeve. Minimalistički dizajn, jaka estetika te emocijama prožeta priča sa neočekivanim krajem odlike su ove fantastične igre. Slično gore spomenutoj igri je i "Metal Gear Solid 2", igra koja je prva uvela umjetničku ekspresiju u video igre, jedan je od ranih primjera post-modernizma u video igrama, a imala je jednu od najboljih promotivnih kampanja ikad.
Serijal "Uncharted" je možda i jedini koji je na igraće konzole doveo smisao filmskog blockbustera. Inspiriran Indiana Jonesom, serijal vodi našega glavnoga junaka Nathana Drakea kroz prekrasno animirane lokacije u potrazi za poznatim svjetskim blagom, često kroz humorom i eksplozijama ispunjene situacije (samo što to ovdje ima smisla, za razliku od većine filmskih blockbustera).
Što je od igara još vrijedno spomenuti? Fanovi steampunka neka bace oko na "Bioshock Infinite", a fanovi cyberpunka na "Deus Ex". Ako volite muziku iz špageti-vesterna, odigrajte "Red Dead Redemption", dramu i suze u "Brothers: A Tale of Two Sons", a za kraj spomenimo i podcijenjenu "Gone Home", koja se bavi temom homoseksualnosti.
Da rezimiramo, umjetnost je kreativno izražavanje misli ili emocija koje je teško ili nemoguće izraziti verbalnom komunikacijom. Može li se to izraziti putem video igara? Naravno da može!