Karlovačka umjetnica Tally Rayne Adams posljednjih sedam godina stvara u području ilustracije i street arta. Iza sebe ima tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi. Svoj stil opisuje kao neo grunge umjetnost.
Prije njezine nove izložbe/instalacije „Između nas“ za Portal za mlade je pristala na kratak intervju.
Portal za mlade: Imaš li neka očekivanja od izložbe?
Tally Rayne Adams: Samo ono što stoji u konceptu instalacije, odnosno interakciju publike sa samom instalacijom, osim toga nemam apsolutno nikakva očekivanja; to je jedan zec, bit će ih još.
PZM: Kroz sve tvoje dosadašnje radove i izložbe se provlači motiv zeca. Postoji li neka simbolika?
TRA: Zec je vizualna materijalizacija moje kreativne logike, on je moj centralni subjekt i on je moja veza sa radom.
PZM: Jesi li išla u neku umjetničku školu i koliko dugo se baviš umjetnošću?
TRA: Završila sam srednju školu za web dizajnera, nisam sigurna da li je forma mojeg obrazovanja na bilo koji način djelovala na moj rad, a odbijam i vjerovati u navedenu tezu. Bila sam proizvod nekog drugog sistema i davno prije nego što sam se našla u još jednom novom, no priznajem da sam se za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja nalazila u vrlo liberalnoj sredini pa mi je stoga bilo i ugodnije manevrirati baš u sektoru umjetnosti i kulture, nije bilo pritiska.
Crtati sam počela kao dijete, a aktivno se bavim umjetnošću sedam godina kao nezavisni autor. Mediji su se s godinama izmješali i počela sam eksperimentirati sa različitim materijalima, pa se tako nekako proširilo i područje rada.
PZM: Što uključuje neo grunge stil?
TRA: Znaš kakva je glazba grunge? Tako kako grunge zvuči, tako grunge izgleda. Da to moram staviti u neku drugu formu rekla bih da je to kao da si veliku šarenu ljepljivu lizalicu gurnuo u kantu čavala.
Tekstovi izmjenjuju idealizam i krajnji pesimizam i takve su i moje slike, a rad je jednako impulzivan i prljav. Ovaj "neo" dio se odnosi na uvođenje tih slatkastih elemenata koje pomažu da se koncept bolje proguta, volim boju i kromatsko-akromatske kontraste, a volim i sve što radim malo "otopiti" prije nego što to pokažem publici.
PZM: Imaš li neke uzore – osobu, stil ili pokret – kojima se posebno diviš?
TRA: Tati! Najviše se divim tati, on doduše nije umjetnik, ali dobro mu ide sve čega se uhvati jer se ulaže u sve što radi, a to je odlika kakvu želim i sama posjedovati.
Prije nego što sam umjetnik želim biti osoba kojoj dobro ide sve čega se primi,to nekako otvara puno više opcija. Tata bi meni i bratu ko klincima pričao priče dok smo bili na plaži i slagao s nama brodove od naplavnog drva i najlona, pa nas je dosta poticao da kreativno razmišljamo i razvijamo maštu. Ako pričamo o stilovima; volim ekspresionizam, ali to svi vole pa nemam nešto puno za nadodati o tome.
PZM: Kako doživljavaš umjetnike i umjetnost danas? Koje su najčešće reakcije ljudi kada im kažeš da si mlada umjetnica?
TRA: Umjetnost gledam kao sredstvo komunikacije; jezik svijeta. O umjetnicima ne mogu pričati generalno, to bi bilo krivo. Reakcije su podvojene; neki misle da je to super, a drugi me gledaju kao da sam luda ili kao da tratim vrijeme.
Javnu instalaciju „Između nas“ možete vidjeti i/ili u njoj sudjelovati u srijedu 11.11. u 18 sati ispred ispred Cohiba Caffe (Šetalište Dr. Franje Tuđmana). Postavljanje instalacije / izložbe dio je programa intervencija u javnom prostoru pod nazivom “404 (Not Found)“ koji unutar Hibridnog grada organizira KA-MATRIX – udruga za društveni razvoj.
Više informacija možete dobiti ovdje.