Naše volonterke Iva Perković i Vedrana Vračar sudjelovale su na Trening course-u koji se održao u siječnju 2017.godine u Luceni, Španjolska.
Domaćin treninga bila je udruga Amigos de Europa NVO (Španjolska). U treningu je sudjelovalo 20 sudionika iz 9 različitih organizacija s područja Europe; Italije, Njemačke, Rumunjske, Češke, Belgije, Bugarske, Turske Hrvatske i Španjolske.
Tema ovog trening bila je osnaživanju mladih te poticanje njihove vjere u sebe.
Cilj projekta je bio kod sudionika razviti sposobnosti kako bi znanja s projekta prenijeli i iskoristili unutar svojih lokalnih zajednica. Pomoću interaktivnih i neformalnih metoda rada sudionici su bili u mogućnosti razviti vlastite vještine i praktična znanja. Rad se bazirao na načelima iskustvene pedagogije i neformalnog obrazovanja.
Evo što su Iva i Vedrana ispričale o svom iskustvu :)
Što mislite kako će vam sudjelovanje na ovom treningu koristiti u daljnjem privatnom i profesionalnom životu ?
Vedrana: Na ovom treningu se moglo puno naučiti o tome kako raditi na sebi na privatnom i profesionalnom polju (samopouzdanje, samoprocjena, SWOT analiza, da li bolje funkcioniramo kao pojedinac ili u timu, koliko smo kreativni, ciljeve o svojoj profesionalnoj budućnosti, video CV, aktivnosti i vještine team buildinga, čime bi se voljeli baviti u profesionalnom životu, rad na sebi, rad na motivaciji) i te stvari se mogu iskoristiti u svakodnevnom životu.
Iva: Prije svega mislim da te putovanja i boravak među ljudima iz drugih kultura i drugim „mind-setom“ obogati kao čovjeka i to što čuješ i vidiš na neki način te mrvicu promijeni… Počneš shvaćati koliko smo različiti mi ljudi, a u suštini opet isti… A što se tiče primjene ovog iskustva u profesionalnom životu, pa pored prilike za usavršavanje jezika mislim da me ovaj trening poučio više o radu u multikulturalnom okruženju i senzibilizirao za rad s ljudima na jedan drugi način, koji bi inače bilo teško doživjeti u našem svakodnevnom okruženju. Osim toga, naučila sam puno toga o metodama rada u neformalnom obrazovanju, koje smatram daleko učinkovitijim od onih koje vidimo u našim školama, pa mislim da je to itekako nešto što mogu iskoristiti u svom budućem pedagoškom radu.
Budući da su na treningu sudjelovale osobe iz više zemalja, jeste li saznale nešto novo ili zanimljivo o tim zemljama ?
Vedrana: Upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi te neke zanimljive stvari koje bi za moju zemlju bile vrlo neobične, primjerice u Španjolskoj vrijeme „sieste“ kada se svi ljudi odmaraju i nikoga nema cak na ulici, niti rade neki restorani i dućani… Uspostavila sam kontakte sa drugim organizacijama, čak mi je jedna organizacija iz druge države ponudila da uspostavim kontakt sa udrugom iz Hrvatske sa kojom ona surađuje.
Iva: Naravno, posebno tijekom „interkulturalne večeri“ kada svi sudionici predstavljaju svoju zemlju sa svojom tipičnom hranom, pićima, narodnim plesovima i drugim zanimljivostima koje nosi njihova kultura. Osim toga često smo tijekom neformalnih razgovora uspoređivali različite riječi i izraze iz svojih jezika i pritom se dobro nasmijali!
Kako vam je bilo raditi u multikulturnom okruženju?
Vedrana: Bilo je jako zanimljivo raditi u multikulturnom okruženju. Bilo je jako puno zanimljivih osoba i načina na koji one rade (funkcioniraju). Bilo je čak jezičnih barijera (neki nisu znali dobro govoriti engleski jezik) ali to ih nimalo nije spriječilo u objašnjavanju, i naprotiv, bili su jako simpatični zbog toga J .
Iva: Meni predivno.. Kao prvo, raditi u jednom neformalnom okruženju gdje sve opušteno i nema one ukočene „razredne“ atmosfere je super… A kada još k tome dodaš ljude različitih kulturnih pozadina, obrazaca ponašanja, koji drugačije izražavaju svoje misli i osjećaje i daju ti jednu novu dimenziju pogleda na ljude i na život, to je zaista predivno!
Biste li drugim mladima preporučili da sudjeluju na sličnim aktivnostima i zašto ?
Vedrana: Bilo to zbog vježbanje jezika, upoznavanja novih ljudi i kultura, putovanja, ili druženja preporučila bih svima da probaju tako nešto ako imaju priliku J
Iva: Da, da i da! Zašto? Da ne nabrajam one tipične stvari (putovanje, ljudi, prijateljstva), reći ću samo da je to fantastičan način da čovjek uči nove stvari O SEBI i spoznaje se iz nekih kutova koje možeš spoznati samo ako iskoračiš iz svoje „sigurne zone“. Kad se čovjek stavlja pred nove izazove i u nove situacije gradi sebe, svoju osobnost i jednostavno rasteš!